English-Dutch dictionary »

uncommon meaning in Dutch

EnglishDutch
uncommon (rare; not readily found; unusual)
adjective
[UK: ʌnˈk.ɒ.mən]
[US: ʌnˈk.ɑː.mən]

zeldzaambijvoeglijk naamwoord

uncommon (remarkable; exceptional)
adjective
[UK: ʌnˈk.ɒ.mən]
[US: ʌnˈk.ɑː.mən]

exceptioneelbijvoeglijk naamwoord

uitzonderlijkbijvoeglijk naamwoord